Šta su antidepresivi?

Lijecenje lijekovima (psihofarmakoterapija) predstavlja temelj uspjesne borbe protiv depresije. Danas nam na raspolaganju stoje brojni antidepresivni lijekovi, razlicitih mehanizama djelovanja. Jedan od cestih uzroka neuspjesne terapije antidepresivima jest nedovoljna doza lijeka ili prijevremeni prekid terapije. Najcesci razlog za to su nuspojave lijekova i/ili neinformiranost depresivnih bolesnika i njihovih obitelji. Danas se drzi nuznim da depresivni bolesnik uzima antidepresive najmanje godinu dana ako je rijec o prvoj depresivnoj epizodi, a 3 do 5 godina ako se radi o ponovljenoj epizodi. Cilj lijecenja nije samo otklanjanje simptoma, nego uspostava dugotrajnog dobrog stanja i prevencija novih depresivnih epizoda.

Vrste antiderepsiva:

Neselektivni inhibitori ponovne pohrane monoamina

Ovi antidepresivi neselektivno blokiraju ponovnu pohranu neurotransmitora noradrenalina, serotonina i dopamina te tako povecavaju njihovu koncentraciju na spojevima zivcanih stanica. Njihove najcesce nuspojave posljedica su utjecaja na sustav neurotransmitora acetilkolina (tzv. antikolinergicke nuspojave): suhoca usta, zamucenje vida, otezano mokrenje, zatvor, pogorsanje glaukoma, mentalna konfuzija. Takodjer mogu izazvati poremecaj rada srca pa je u bolesnika koji ih uzimaju uputno kontrolirati EKG. U klinickoj uporabi su dulje od 40 godina i njihova je djelotvornost pouzdano dokazana. U ovu skupinu ubrajaju se lijekovi kao sto su klomipramin, maprotilin, imipramin, amitriptilin i drugi.

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)

Ovi antidepresivi selektivno blokiraju ponovnu pohranu serotonina, a na druge neurotransmitorske sustave djeluju slabo ili ne djeluju uopce. Ova skupina lijekova nastala je na temelju poznavanja biokemijskog mehanizma djelovanja starijih antidepresiva i ciljano je dizajnirana kako bi se dobilo djelovanje iskljucivo na serotoninski sustav. Njihova selektivnost za serotoninski sustav i slabo izrazen ili nikakav ucinak na druge prijenosnicke sustave u mozgu razlog su njihovoj dobroj podnosljivosti. U ovu skupinu lijekova ubrajaju se paroksetin, sertralin, citalopram, fluoksetin i fluvoksamin. Radi se o djelotvornim i sigurnim antidepresivima. koji se sve vise preporucuju kao antidepresivi prvog izbora.

Neselektivni inhibitori monoaminooksidaze (MAOI)

Antidepresivi iz ove skupine blokiraju enzim monoaminooksidazu (MAO) koji razgradjuje neurotransmitore. Posljedica je povecanje koncentracije neurotransmitora u mozgu. Prva generacija ovih lijekova moze imati opasne nuspojave. Istovremenim uzimanjem tih lijekova i hrane koja sadrzi mnogo tvari zvane tiramin (primjerice fermentirani sirevi i pivo) moze nastati iznenadni, smrtonosni porast krvnog tlaka.

Selektivni inhibitori monoaminooksidaze tipa A

Prvu generaciju inhibitora monoaminooksidaze danas su zamijenili reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze tipa A, kao sto je moklobemid. To su sigurni lijekovi, dobre podnosljivosti, a pri uzimanju nije potrebna dijeta.

Ostali antidepresivi

Na nasem i svjetskom trzistu lijekova postoje i brojni drugi antidepresivi, razlicitih mehanizama djelovanja.

Dualni serotoninski antidepresivi: Djeluju kao antagonisti serotoninskih receptora tipa 2 i kao slabi selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina. Predstavnici su trazodon i nefazodon.

Dualni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina: Predstavnik je venlafaksin, antidepresiv s brzim nastupom ucinka i s dobrom podnosljivoscu cak i tijekom dugotrajne primjene

Selektivni inhibitori ponovne pohrane noradrenalina: Predstavnik je reboksetin.

Pojacivaci ponovne pohrane serotonina: Predstavnik je tianeptin.

Inhibitor ponovne pohrane noradrenalina i dopamina: Predstavnik je bupropion.

Noradrenergicki i specificni serotonergicki antidepresiv: Predstavnik je mirtazapin.

Koji ce antidepresiv lijecnik propisati?

Odabir antidepresiva se moze vrsiti na temelju podataka o povoljnom djelovanju tih lijekova u jednog od clanova obitelji ako je taj bio lijecen od depresije, odnosno na temelju podataka o prethodnom bolesnikovom reagiranju na te lijekove ako je on prethodno uopce bio lijecen. Ako takvi podaci ne postoje, lijecnik ce se rukovoditi poznavanjem nuspojava pojedinih lijekova, osobito njihovim sedativnim ili antikolinergickim osobinama, postojanjem tjelesnih bolesti u bolesnika i vlastitim iskustvom.

Zasto nekad treba uzimati vise lijekova istovremeno?

Iako je pozeljna primjena samo jednog antidepresiva, cesto su u lijecenju depresije nuzne kombinacije lijekova. U takvim situacijama treba kombinirati lijekove mehanizama djelovanja koji se medjusobno nadopunjuju, tako da dolazi do pojacanog terapijskog ucinka, ali bez vise nuspojava.

Depresiju cesto prate simptomi anksioznosti, stoga se, osobito u pocetku uzimanja antidepresiva, uz antidepresive uzimaju i anksiolitici. Najzastupljeniji anksiolitici su lijekovi iz skupine benzodiazepina. Uporabu anksiolitika treba ograniciti na krace vrijeme, do mjesec dana, zbog moguceg razvoja ovisnosti. Mnogi antidepresivi uz antidepresivni imaju i anksioliticki ucinak.

U lijecenju depresivnih bolesnika sa slabim terapijskim odgovorom na antidepresive nekad primjenjujemo i druge lijekove: hormone stitnjace, litij i antipsihotike. Dodavanje malih doza trijodtironina (hormona stitnjace) poboljsava se djelotvornost antidepresiva i skracuje vrijeme terapijskog odgovora. Dodavanjem litija antidepresivima postize se zadovoljavajuci terapijski odgovor u 50-65% slucajeva.

U bolesnika sa vrlo izrazenom psihoticnom slikom bit ce potrebno u terapiju ukljuciti i antipsihotike. Prednost treba dati novim antipsihoticima od kojih su se neki i potvrdili kao stabilizatori raspolozenja.

Kakav je tijek lijecenja?

Lijecenje depresije odvija se u tri faze.

Prva, akutna faza lijecenja traje cetiri do sest tjedana. U bolesnika koji reagiraju na antidepresiv pocetno se poboljsanje moze uociti nakon 2 do 3 tjedna lijecenja, a smanjenje simptoma za 40-50% dogadja se nakon 3 do 4 tjedna. Ukoliko nakon razdoblja od 4 do 6 tjedana redovitog uzimanja lijeka u odgovarajucoj terapijskoj dozi nema zadovoljavajuceg poboljsanja, treba promijeniti lijek tako da se uvede lijek druge farmakoloske skupine, odnosno drugog mehanizma djelovanja. Promjena jednog antidepresiva s drugim antidepresivom dolazi u obzir kada izabrani antidepresiv kojeg smo primijenili prema pravilima odgovarajceg terapijskog pokusaja (terapijska doza u rasponu do maksimalne u razdoblju od najmanje 4 tjedna, a optimalno od 6 do 8 tjedana) nema povoljan antidepresivni ucinak ili kada lijek izaziva teze podnosljive nuspojave. Jedan od cestih razloga terapijskog neuspjeha je subdoziranje antidepresiva (uzimanje antidepresiva u dozi nizoj od terapijski djelotvorne), dok je prijevremeni prekid terapije razlogom ucestalog javljanja novih epizoda.

Ako je postignut dobar ucinak, slijedi druga faza - terapija odrzavanja koja treba trajati godinu dana. Cilj terapije je odrzavanje sprecavanja pojave nove depresivne epizode. U fazi terapije odrzavanja lijek se uzima u istoj dozi kao i u akutnoj fazi lijecenja. U bolesnika u kojih nije nuzna profilaksa (prva depresivna epizoda, potpuno povlacenje simptoma), terapija antidepresivima se postupno ukida. U bolesnika u kojih su se depresivne epizode javljale sa velikom ucestalosti trebat ce nastaviti s profilaktickom terapijom koja traje najmanje 5 godina, a nekad i dozivotno. U slucajevima kada se nakon odredjenog vremena odlucimo na prekid terapije on mora biti postupan.

Kada se lijekovi za depresiju trebaju uzimati dozivotno?

Ponekad se uzimaju dozivotno jer se radi o dugotrajnoj i upornoj bolesti koja ako se ne lijeci, traje mjesecima i nakon kracih razdoblja poboljsanja dolazi do nove epizode bolesti. Vazno je uzimati terapiju toliko dugo koliko je odredio lijecnik, a ne prekidati lijecenje kada se bolesnik osjeca zdravo. Svaki samoinicijativni prekid terapije znaci povratak bolesti. Dugotrajnu terapiju antidepresivima treba vecina bolesnika s 2 ili vise depresivnih epizoda, svi bolesnici s 3 ili vise depresivnih epizoda, bolesnici lijeceni elektrostimulativnom terapijom i bolesnici kod kojih nije postignuto potpuno povlacenje simptoma.

Kako sprijeciti povratak bolesti?

Nakon sto nastupi remisija (povlacenje simptoma) depresije, preporuca se da bolesnici koji su tijekom akutne faze bili lijeceni antidepresivima, nastave uzimati iste lijekove u istoj dozi tijekom godinu dana, a po potrebi i dulje ako tako odredi lijecnik. U spomenutom vremenu preporuca se redovita psihijatrijska kontrola, a broj posjeta u ovoj fazi ovisi o vrsti odabranog lijecenja i klinickom stanju bolesnika. Najbolja prevencija ponovnog pojavljivanja depresije je uzimanje antidepresiva kao terapije odrzavanja, cak i neko vrijeme nakon sto su se simptomi posve povukli. Terapija se smije prekidati samo u dogovoru s lijecnikom! Ako se nakon prekida terapije simptomi depresije ponovo pojave, treba odmah zapoceti s uzimanjem antidepresiva kako bismo na vrijeme sprijecili daljnju progresiju bolesti.

Uzrokuju li antidepresivi ovisnost?

Nekad se lijekovi za depresiju uzimaju dozivotno, ali ne uzrokuju ovisnost. U slucaju prekidanja terapije koju je propisao lijecnik, doze lijekova se smanjuju postupno.

Antidepresivna sredstva nisu stimulativi kao npr. amfetamini, nego depresiju postepeno, kroz 4 do 6 tjedana, smanjuju dok se normalno raspolozenje ponovo ne uspostavi. Uobicajeni strah od ovisnosti je neutemeljen; prava ovisnost, pracena neizdrzivom potrebom, zloupotrebom, te potrebom za sve vecim kolicinama da bi se osigurao isti ucinak, nepoznata je kod uzimanja antidepresivnih sredstava, cak i ako se lijek uzima vise mjeseci ili godina.

depresija.org